Lutkokaz
Gledam te tako krvavu, povrijeđenu, van svijesti
Smrskani automobil koji te dovede do smrti
Sada je blijedo samovao u sjeni noći
I daleko iza leđa ljudi koji su došli da vide tebe.
Ti si eksponat izložen u muzeju te ulice
Ti si izlog u prodavnici ljudskih potreba
Ti si razlog okupljanja ovih ljudi
Sada su svi tu
Sada kada ih ne vidiš
Kada lagano odlaziš
Konačno su svi tu, baš onako kako si Željela.
Svi su tu pored tebe, ali ti ih ne osjećaš.
Ne osjećaš toplinu njihove kože
Jer hladnoća njihovih postupaka
Zaledi svaku tvoju želju za buđenjem.
Sada su svi tu, ali ne budi naivna.
Tu su radi sebe i svog egoizma,
Ti si tek povod okupljanja ovih istomišljenika
Njihova sala za sastanak.
Najzad,
Oni će otići..
Nastaviće da se ujutro bude proklinjajući kišu
Ili radujući se svakom novom suncu koje se pojavi.
Oni će otići..
A ti ćeš ostati.
Sa tobom će ostati i sve generacije bića
Koje ne dočekaše svoje minute
Ove slagalice sličica Zvane život.
Oni će otići
Ti ćeš ostati
Zauvijek zaleđena pogledom na vlastitu smrt.
I sa fragmentom života koga sačuva
U trenucima kada je sve gorilo.
Zapamti samo..
Oni će otići, Ti ćeš ostati.
Teška i jaka pjesma…i istinita u svakom stihu…Haris lijep pozdrav.