[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Voljela bih da polegnes svoju glavu na moje grudi
pa da osluskujuci otkucaje srca utones u san
i sanjas dva zaljubljena boema.
Malena, u meni se budi zelja da lezimo na travi,
zagrljene, promatramo vedro nebo i nasumicno citamo nas omiljeni ljubavni roman.
Druga polovica kreveta je prazna. Hladna. Bezlicna.
Tvojim odlaskom izgubila je dusu.
Svima nedostajes. Evo, i mjesec svako vece ispituje prolaznike.
“Jeste li mozda vidjeli kovrcavu djevojku plavih ociju,
velikog osmijeha na usnama?”
“Oprostite, ali nismo.”
Gdje si? Skitnico moja, dodji da prkosimo realnosti i
sjecanje na vrijeme kad smo se morale skrivati od sumnjivo ubilackih pogleda prolaznika pretvorimo u pepeo i prah.
Sanjam dan kad cu doci pred tvoju majku i oca, zagrliti te i reci:
“Gospodine i gospodjo, majko i oce, ovo je moja Malena. Plavooka lutkica kojoj sam predala svoje srce; za koju zivim, i koju volim vise od svog zivota.”

Posted by Bryndis

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting