Lutanje
Od svih Ljepota što živjele su
i radosti što krasile su dane
Ostala mi tek blijeda slika
i miris tuge nepozvane
Noćima kad razlije se pjesma
i riječi dok grubo paraju tišinu
srce tiho zagrli spokoj
u prolaznosti užitka tražeć’ istinu
Al’ prođu i noći
iznova se predajuć’ u svitanje
samo koraci teški ostaju da gore
umorno prateć’ svoje lutanje
A jednom tako kao i sve nestat će
taj jedini put što poznajem
I kao nekad noćima pjesma
ja razlit ću se beskrajem
Izvrsno! Već dugo nisam pročitala nešto tako dobro.
Hvala ti, Nancy..
Nakon Utjehe bratu morala sam čitati i ostale tvoje objave. I ovi tvoji stihovi su me uljuljali u neki drugi svijet. Prekrasno pišeš.