lutak

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I tako sjedim na pruzi u svojoj tuzi,
cekajuci vlak da naidje,
Nadajuci se da ce da me zaobidje.

Ali ja sam na pruzi,
sjedim i divim se duzi,
duga koja obasjava,duga koja spasava,
duga koja ranjava.

Jer dok dok svjetlost rana se budi,
nesto mi para kroz grudi.
Iskociti ce i pokazati silinu svoju,
iskociti i pokazati svoju boju.

Nesputano i cisto, obuzeto stiskom,
nepobjedivo ali ranjivo vriskom.

Vriskom s usana tvojih ja tvoju bol posvojih.

I tuga me obuzima, gusi me,
kao plima…
I cekati cu pravi trenutak,
pravi trenutak da napustim svoj kutak…
kao lutak…
kao lutak…
kao lutak…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting