[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Lutaju mi misli,

kao vjetrovi,

u dvorcu punom samoće,

gdje se čuje jeka otpalog kamenja,

crvom nagriženog,

starog i osušenog drveta,

gdje kroz finu i svilenkastu paukovu mrežu,

na starom i oronulom prozoru,

zvukom neke zamišljene violine,

plešu predivne i zanosne dvorske vile,

dok plešu,

odjednom je dvorac oživio,

obasjan svjetlinom starih sviječnjaka,

bal je počeo,

dolaze klaunovi,

pozvani i nepozvani,

crni i bijeli,

siromašni i bogati,

mršavi i debeli,

veseli i tužni,

svi su tu,

i ja sam došao,

svi plešu i svi se vesele,

pozvani sa nepozvanima,

crni sa bijelima,

siromašni sa bogatima,

mršavi sa debelima,

veseli sa tužnima,

klaunovi sa svima,

a ja,

ja sa svojim mislima.

Posted by sanjar

This article has 3 comments

  1. Lijepo snoviđenje,tako je doživljavam!
    Svi se međusobno druže u opet oživljenom dvorcu,a ti sa svojim mislima…
    Ma pusti misli,bar na tren,zabavi se svima njima! 😀
    Lijep i velik pozdrav šaljem! 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting