[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

 

Kad spusti se noć snovima puna
kad svijetlost žuta obasja stakla
na postelji samoće samo me luna
nevidljivom rukom nježno dotakla

A, srce se stisne i kaplja krene
sve oštrice riječi,stotine rana
pred sklopljenim očima titraju sjene
i lome me sjećanja sretnijih dana

Jedan tihi uzdah prije nego klone
istrošena duša što sanja i bunca
noć se kao mrena što u oku tone
ko pahulja snijega rastopi od sunca

I dok luna spava i kad sati stanu
mogu ja polako,makar vrijeme nije
nek se nebo zemlji isplače na dlanu
kapljicama jutra što iz oka lije

Autor fdblaster

Odgovori

Subscribe without commenting