[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ploveći morima

Trazila sam luku;

Zaspalih lađa

Gdje se Vječno

Sunce rađa

Kao djelo

Slikarevih ruku

Raj što spava

U tišine zvuku…

 

I plovila……

Vale lomila

Zbog te luke sreće

Jer netko mi reče

Da more je

Tamo svila

Da naći ću ondje

Sve što sam snila…

 

Kad ugledah svilu

Što bljeska

Na sunčevu krilu;

To je luka

Na zemlji nebeska

Pomisli tada

Srce što se nada…

 

Al’ proparaju uši

Zvuci motora

I ljepotu uguši

Ta bučna zora;

Ne snivaju tu lađe

Kad Vječno Sunce izađe…

 

I nosilo me more

U neke luke nove

Al’ ni u jednoj od njih

Ne nađoh svoje snove

I ono što se sreća zove…

 

Gdje su lađe zaspale

Kad Vječno se Sunce rodi?

Gdje je more svileno

O gdje da mi duša brodi?

 

Umorna od puta

U nasukanom brodu

Stade duša časak da luta.

……………………………………

I ugledah tada u morskoj pjeni

Luka Sreće spava u meni.

Autor samoljubav

...Ja još umem, ja još mogu da sam sebi stvorim neki mir... Još sam sretan što postojim, pišem pesme, zvezde brojim... Još sam onaj isti vetropir...

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting