[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Uz zvuk gitare, rastimane, stare,
miris sjecanja, napuknutih, blijedih,
stvarnosti dodir, hladni i grubi,
davola saput, sto ne stari, ne sijedi,
prihvatam ime, od njega mi dato,
pitam se zasto, kazem si zato.

Bices Lucian, glasnik mene,
nosis u sebi od rodenja sjeme,
crnilo koje nikad ne vidjeh,
osim u sebi, tamama vjecnim,
saputnika imam, cinis me srecnim.

Idi sada, unisti im nadu,
pokazi im bol, koja tebe muci,
reci im kako, mozes u trenu,
razlogu pravom, da ih naucis.

Pokazi im svima, ono sto jesu ,
nevazna tacka, nevazna bica,
pokazi im svima, ono sto jesu,
da nisu svoji, vec neko drugi,
pokazi im svima, ono sto jesu,
proklete duse, prokleti ljudi…

Autor FallenAngel

Ova objava ima 10 komentara

  1. Suočenje sa vlastitom mračnom stranom i onom koju svi mi imamo u sebi … odlično si to odradio kroz stihove.

    Ovu pjesmu ti izdvajam kao jednu od onih koje imaju svoju dubinu i ne ostavljaju čitatelja ravnodušnim.

    Pozdrav FallenAngel !

Odgovori

Subscribe without commenting