[Ukupno:3    Prosječno:5/5]
Dva oblaka na nebu modrom
okrenuta jedan prema drugom

nošena strujama i vjetrom
sve više su ispunjena tugom.

Lete svaki na svoju stranu
u trenu mijenjajući boje i oblike
tek toliko da jedan drugog ganu
stvarajući različite slike.

Gledajući se umiru od čežnje
tmasti ponor među njima
izlijevaju zemljom svoje težnje
i nestanu poput opsjena u osvitima.

Autor Sissi

Ova objava ima 7 komentara

  1. Ovo je izvoran primjer vrsne ljubavno-meteorološke poezije, a takva je rijetka. Siguran sam da bi se Vakuli svidjela, on sporadično spominje oblake posebno koprenaste lol lol
    Naslov mi je super, to je ta pjesnička domišljatost 🙂
    lp Sissi:)

  2. Darko, hvala najljepša na čitanju i osvrtu. Veseli me da ti se pjesma sviđa jer čitajući tvoje pjesme ona je posvećena između ostalih i tvojoj neizmjernoj ljubavi na daljinu.
    Lp! 🙂

  3. Plavo Sunce, zahvaljujem na pažnji i osvrtu. Ponekad se “oblaci” spoje, a ponekad i ne. Želim ti da tebe i tvoj oblak struje i vjetrovi sretno spoje, ako je to ikako moguće.
    Lp! 🙂
    P.S. Sve nas brije nostalgija za nekim starim ili prošlim događajima, prijateljima, ljubavima, mladosti, domom i pjesnici osjećaju više i izliju je u stihove.

  4. Pjero, veliko hvala na tvojoj pažnji i predivnom komentaru s kojim me oraspoložiš, odnosno usrećiš u ovim oblačnim i kišovitim danima. Haha… možda to samo meni kiša pada.
    Velik pozdrav i želim ti lijep ostatak nedjelje! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting