[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
O lozo, lozo sveta,

koja raste u svaku kutku svijeta,

na brijegu, u doli, na otoku i čvrstom tlu,

tvoja snaga buja i raste poput cvijetka,

o lozo sveta.

 

Izdržljivo je biće tvoje,

žarko sunce, vjetrovi i oluje,

ne mogu viti čvrsto granje tvoje,

tvoje rujne bobice pokidati.

 

Sveta si krv što kola žiljem bogova,

i najveći od njih, pije te u znaku krsta,

tvoja kap djeluje poput otrova,

i umah sam svladan i opijen.

 

Božanski si sveta za naricatelje sudbine,

ti život njima daješ,

istinu grijehota u stihove utkaješ,

i u rimi zglobova svojih tajne odaješ.

 

Grimizna je boja tvoje muke,

muke što zadaješ jadniku,

obaraš i mlado i staro (i protiviš se žuljevima radnika)

tvoja snaga bije noć gluhu.

 

Svojom usijanom krvcom, napajaš nas ljude,

putnici i očajnici nalaze mir i raj u lokvi tvoje slađi;

usijane glave pijanaca, pjevuše o ljepoti,

o grjehoti sile što bure i zemljotrese baca.

 

Slave te na oltarima,

ispijaju u čast boga,

štuju te odasvud (u krčmama i kavanama);

jača si od stotinu đavoljih rogova.

 

Gradiš svoju kulu do nebesa,

jaka si mila moja prinčipesa.

U tvoje ime, u tvoju čast, ispijam te,

kao bog što na olimpu srče svaku tvoju kap.

 

Loza, sveta biljko i sjajni dijademe utjehe,

izlječi sve moje rane.

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting