[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Svakog dana lovim Sunce na nebu
ne da se u ispruženu mu ruku;
leti ono nalik surom jastrebu
htjela bih bar jednu njegovu zraku.

Dok iz mulja lopoče izmami okom
njegov sjajan disk pada u zalazak;
nebo posipa narančastim prahom
da raskošniji bude taj odlazak.

Kao topole lijevam jantarne suze
kroz prozore ulijeće čamotan mrak,
a hladne guje već posvuda plaze.

Zagušio me smrdljivo turoban zrak
kao da mi noge živo blato gaze
i ne vidjeh više Sunčev izlazak.

Posted by Sissi

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting