Lovac noći

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Posljednja ulična svjetiljka je iza mene.

Desni žmigavac. Za koga? Nitko ne prati moje svjetlo.

Kratke farove ne prebacujem na duge jer ipak,

treba poštivati umorne seljane.

                                       I mrtvace.

Parkiram sukladno svim prometnim prekršajima,

no pokojnici se ne bune. Oni su odavno parkirani. Po propisima.

Gasim radio,

            grijanje,

            svjetlo.

Gasim auto.

Spremam ključ. Navika.

Ljepljiv mrak i titranje baterijskih lampiona propituju moju volju.

Sekundu.

Nije mi prvi put.

Izlazim i udišem miris snijega sa planine. Udaljene kilometrima.

Zjenice su i dalje preuske. Ali napreduju.

U desnicu hvatam crnog vjernog Japanca.

Skidam mu poklopac. Kiklop je spreman za hvatanje mojih ideja.

Crnilo je smanjilo crnoću.

                               Hvala Vam oči.

Svemir nagrađuje moj put i utrošeni benzin.

Nebeski svod zasićen je bijelim točkama svjetlosnim godinama udaljenih divova.

I ja im se divim. Ponovno.

Japanca učvršćujem na tri noge i njegovo oko usmjeravam

prema stropu.

Ekspozicija je duga i čini mi se kao vječnost u koju mi uranja pogled.

Ležim na travi, na promrzloj zemlji kraj tronožnog Japanca

i upijam zvjezdanu tišinu očima.

Moja kvota sreće je ispunjena.

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting