[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Za stolom sjedim i u prazno buljim,

ko prikovan, za životom nemam volje.

Nit’ mi se jede, nit’ mi se spava,

niti imam nade da će biti bolje.

 

U lijevoj cigareta, prijatelj moj,

tijelo mi mlohavo, eto, tek da dišem,

na stolu pepeljara puna

a ja ovakve tužaljke pišem.

Brže nego mi život teće,

na prozoru pauk svoju mrežu plete,

u mom oku više nema sjaja,

dok se vani negdje smije radosno dijete

 

I u srcu je utihnulo sve,

pobude nema pa da me digne,

a ako me srce kroz život ne vodi,

za ovim stolom smrt neka me stigne.

Posted by DrugiNacin

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting