[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

plovili smo rjekom Bosnom

kad je s nama sjela

na traktorsku gumu

prepunu zakrpa

Lola

jedna od najljepsih

cura iz sela

ja i moj kumasin

ni momci ni djeca

prijatelji jos iz prvih skolskih dana

prilicno kosati

brzi na jeziku

i bez ikakvog straha

ljuljao se gumeni shlauf

rjeka Bosna podobro hladna

njena mokra ramena

kao suton su sjala

bili smo u sedmom nebu

pred oltarom raja

ona lijepa obla

pun mjesec u svakoj krivini

u nasim ocima prepunih sjena

vec sam u glavi imao

novu pjesmu sjetnu

njihala se Lola kao da plese

ljuljala se kao cvjet na vjetru

trajalo je kao tren

ostala je samo jedna slika bljeda

zalosne vrbe iznad vode

njen osmjeh za zbogom

ja i moj kumasin prepuni bola

tuzno zagledani

u pravcu Ljubnica

kamo je otisla Lola

Posted by plavivitez

This article has 4 comments

  1. Prekrasno sjećanje u tvojim stihovima Viteže!Na mladost…na vrijeme neopterećenosti životom kakav je danas…jer kad smo mladi ne mislimo na previše toga…
    Topao pozdrav ti ostavljam s osmjehom! 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting