[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U predgrađu iz jedne rane mladosti

stiskale je lokalne balade,

smjeran bard potegao iz čaše.

Na kolodvorskom drumu razne gadosti,

a on pjeva o gubitku nade

i sa svojom zastavom pred njome maše.

 

Jake li osobnosti što je dijete našla,

usamljenu šiparicu tanka rumenila,

da se tješi svjetskom bolju.

U tu mračnu uličicu ni vlast nije zašla,

a nju je samo neka krv osjenila.

Strah se skrio pod višu volju.

 

Uvijek kada čuje pjesmu o patnji,

zna da to je samo loš vokabular,

ali zato dobar potez za sve slične

koji su izostali na obračun ratni.

Tko to može speti djevičanstvo za ular,

tko si smije uzeti te nazive dične

 

pa se činiti junakom, kukavica?

Nije tada bilo ništa, ništa strašno

jer ju prošlost za to bila iskovala.

I tko još misli da je mlada djevica

bena koja još ne misli jasno?

Ona veliku je snagu za sebe prikovala.

 

Bolesna je kada netko stvara melodramu.

Taj bi je u žlici vode udavio.

Žao joj je samo kad joj ne vjeruju,

kada ju promatraju kao slatku panoramu.

Jesi li svoj pogled upravio

tamo gdje i vjetrovi pretjeruju,

 

da li našao si strašne boli suzdržavanja

ili hrabra suočavanja u borbi?

Nevinosti, nitko tebi nije ravan,

ne treba ti pomoć održavanja,

tebe nema ni u jednoj ljudskoj tvorbi,

put je tvojih stopa uvijek slavan.

 

Toga dana pjevali su o gorkim suzama,

ona još ni jednu nije našla.

Djevičansku rumen čuva se u srži.

Slatka cura u prozirnim bluzama

gleda samo kako bi se snašla

dok ju pjevač za veliku damu drži.

 

Uzaludno divljenje rađa lažno povjerenje,

čovjek zapravo se divi svojim slabostima

i na tome želi izgraditi sreću.

Za to vrijeme stradava i mlado jelenje,

stradavaju hrabri u svojim jakostima,

a ona misli, eto, nastradati neću.

 

Onog časa kada se narugaš mladoj rosi,

znaj da ona nikla je sred mukla mraka

dok si ti još spavao u naručju majke.

Znaj da ona svu mudrost u sebi nosi,

da ti rađa svjetlo od sunčanih zraka

jer ti želi život kao iz bajke.

 

Kada jednom iznevjeriš djevičanstvo,

nikakvim se spletkama izvući nećeš.

Za tu dušu silovanu više nemaš priliku.

Kreni dalje u svoje izgnanstvo,

pronađi je u svakoj dami koju srećeš,

znaj da njene boli nisu ni za čiju diku.

 

One kasne noći u predgrađu

rađala se prva ljubav, prva rosna kap

i ona sad pronađe sebi para;

pronašla je Kaplju, od svih mlađu,

što je pala na najlješi lap.

Dok ti patiš, ona sunce stvara.

27.02.2016.  22:36

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ova objava ima 4 komentara

  1. kad jedino sto ima su slabosti, jer su mu neustrasivost ukrali davno na njegovu putu, samo se nada, oh samo se nada da isplivat ce neki talent da umiri svoju dusu… oprostite, gdjo tomljanovic, ponijelo me u neke vode intimne. jako lijepo ste to zamislili, a forma je sitan vez.

  2. Ovako silovana,žalujem ,a povratka nema.Pa se snalazim,istinom i iskrenošću,i kao patnja,kojoj nema kraja,dušim njezin prizvuk,jer nestati neće ,a sama sam za to kriva. A ipak druge krivim,za moja dijela.Izvlačim se uz riječi i misli da neke nečovječne ruke namamile su me pjesmama uličnih pjevača meni dami. I iako ON sve vidi i sve zna,lažima tješim se,jer istina, da silovanje neće stati,prebolna je,ali i nekako slatka.
    Pa kad više povratka nema,a vjera sve više jenjava,počinjem uživati u silovanjima,jer na kraju,ništa drugi i ne ostaje.

    Draga Gospođo Tomljanovic…jako bolno,ali predivno napisano,
    HVALA
    Veliki pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting