[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Titraji, iskre…
impulsi radosti,
potpuno iznenada i
sasvim nepozvano
ali do srži potrebno
da ublaži bol i vrati ushit.

Neki strah od pretjerane čežnje
i bojazan da ne pobjegne
taj zanos i ljuljanje na oblacima…
da nestane u trenutku
sa novim buđenjem.

Grčevito ga držeći,
tajeći od drugih,
sakrivajući pod jastuk
kao dijete novu igračku
da ne pobjegne
prebrzo…

znala je ipak ,
da je ta iskra
koliko god trajala
nepobitan trenutak
blještavila sreće.

Nisu bili bitni razlozi
ali je znala
da i on, bez imalo sumnje
jako dobro zna
da joj pomaže u slaganju njene slagarice.

Bez ijedne izgovorene riječi
bez traženja zasluga
bez hvalisanja ili objašnjavanja,
dajući joj potpunu slobodu i
puštajući ju da zaroni u najglasniju tišinu
koju je ikada našla.

Znao je da će se vratiti
kada dovrši svoj put,
zaokruži cjelinu ,
zatvori taj krug
i posluša one najdivnije melodije
svoje tišine, kada doživi najvatrenije bljeskove
svoje nove dimenzije.

Nedostajao joj je ponekad,
ali je uvijek bio tu,
u toj nenametljivoj i tako laganoj prisutnosti
u nekim riječima, pogledu stranca,
osmijehu ili naoko slučajnom dodiru.

Ali ono što joj je poklonio,
sasvim slučajno, nepredvidivo i neočekivano
bila je njena nova dimenzija
otključani svijet gdje je moguće i ono
što nikada prije nije bilo.
pronalaženje duše, za koju je mislila
da je nepovratno izgubljena.

Poklonio joj je ono što je smatrala
da se više nikada neće ponoviti,
ljuljanje na oblacima zanosa.

Autor Maisy

Ova objava ima 1 komentar

  1. Lijepo je razumjeti se s nekim potpuno,beskrajno nekome vjerovati…i iskreno voljeti…jer kroz ljubav otkrivamo sebe a i druge!Lijepi stihovi Maisy koji puno toga govore!Šaljem topao osmjeh :))

Odgovori

Subscribe without commenting