[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Razmišljam o životu kao o šetnji

Kroz orbitu Zemlje u nutrinu svemira.

U očekivanju nenadanih radosnih otkrića,

Kroz šumu kometa, usuda, prijetnji

I ljubavi koja me u srž samog srca dira.

I drži me na kaplji ljudskosti samog bića.

Održava me budnim u snu punine,

U našoj zajedničkoj duhovnoj vertikali,

Dajući nam smislenu puninu naših života.

Ispunjen jedinstvom te svemirske praznine,

Osjećam da su mi svi svemiri nešto dali

I da smo svi jedna jedinstvena jednota. (tomisl@v 14.3.2013.)

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting