[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Razmišljam o životu kao o šetnji

Kroz orbitu Zemlje u nutrinu svemira.

U očekivanju nenadanih radosnih otkrića,

Kroz šumu kometa, usuda, prijetnji

I ljubavi koja me u srž samog srca dira.

I drži me na kaplji ljudskosti samog bića.

Održava me budnim u snu punine,

U našoj zajedničkoj duhovnoj vertikali,

Dajući nam smislenu puninu naših života.

Ispunjen jedinstvom te svemirske praznine,

Osjećam da su mi svi svemiri nešto dali

I da smo svi jedna jedinstvena jednota. (tomisl@v 14.3.2013.)

Posted by tomislavcroata

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting