[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Oni su tužni kao psi sa očima tužnim
Njihov san još vodi ljubav sa prošlosti
U nadi da će se ista ljubav roditi
Sa usnama riječima rukama i očima istim

Njihovo čekanje je dosadno ali bezuslovno
Niko ne primjećuje njih u jednom koraku
A oni se ne obaziru na tuđu dušu svaku
Što ih dira u istu neprekidno i pospano

Oni nemaju svoga mladog puta kojim hode
Njihove noge očekuju čekić da ih oslobodi
Ali on je previše težak da budu još mladi
I onda ostaju dugo sami ali i bez slobode

Ne pišu budućnost i ne brišu prošlost svoju
Oni žive u kutiji i u minuti koja stoji
Sa sjećanjem slikom pjesmom i ranom što gnoji
Beskrajno dugo jer oni su ljudi koji čekaju

Autor Matricar

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting