[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Čovek je ostrvo, sam po sebi.

More nas jedino spaja.

Isti talasi i vetrovi posećuju naše obale.

Isto se nebo u našim očima plavi.

Isti oblaci i iste ptice nad nama lete.

Od iste gline smo načinjeni.

A ipak svoji, različiti, odvojeni.

Tim morem što nas i spaja.

Dubinama koje ne poznajemo.

Daljinama koje vidimo.

Pod Suncem koje rađa dan,

i Mesecom koji oslikava noć.

Mi smo kao ostrva,

spojena nepreglednim morem,

postavljena baš tu gde jesmo.

Samo ponekad postanemo ostrva-brodovi,

pa doplovimo do nekog drugog ostrva,

i do neke obale pitome, sa nežnim maslinicima,

doneti nekim toplim morskim strujanjima,

tajanstvene i snažne ljubavi.

I taj naš put po moru

jedino Bog upravlja,

jer nije u našoj moći

da budemo više nego što jesmo.

Više nego ostrva,

povezana i razdvojena tim istim morem.

Posted by Zoran Maretic

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting