[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

hladna noć grli me svojom tamom

dok želim se probiti do tebe

iako se bojim crnih vrana, što sjede na visokim granama

moje boli

vrebajući mi suzne oči

jer kilometri nas dijele

 

gazila bih i noćas skrivene puteve

probijala se kroz grmove zapuštenih ruža

naga i bosa

vođena nestvarnom željom da vidim tvoje oči

osjetim toplinu tijela

i dodirnem te

 

ništa mi teško učiniti nije, za tebe jedini moj

 

izgradila bih lomnim rukama i nježnim dlanovima

kolibu tvoje žudnje

u kojoj te dočekujem s toplom večerom

serviranim delicijama na stolu

i hranim ti izgladnjelu nutrinu

pažnjom

 

ljubila bih ti dlanove

grijala postelju tvoje želje, učinivši te sretnim

zadovoljila bih te

u potpunosti

sve ono što opipljivo je u tebi

neopipljivo u mojoj viziji

da osjetiš večeras čaroliju privrženih emocija

Tvoje Žene

 

*

Silence

Autor blueperlaa

Pokreće me velika ljubav prema pisanoj riječi.

Website: http://blueperlaa.webs.com/apps/blog/

Ova objava ima 37 komentara

  1. Perlo…

    Kome god da si ovu pjesmu posvetila,
    kome god da je namijenjena,
    sada je moja kao da je uvijek bila
    da me prati kao vjerna Žena.

    Da se pjesmi vraćam svakog onog trena
    kad mi ljubav treba, a ona nije tu,
    da kraj lezaja mi stoji, uokvirena
    u tišini da je zborim, kao molitvu…

    *******

    No more comment

    *

    Silence

  2. Ljubila bih ti dlanove
    grijala postelju tvoje zelje, ucinivsi te sretnim
    Jedina ne dajes vaznost tvojim osecanjima, vec zelis da on bude sretan, zadivljujuce. Pozdrav perla!

  3. Evo muškarca kojeg ova pjesma može ostaviti ravnodušnim! Dakle, perla ovdje govori samo o svojoj želji, ona bi ovo i ono, ona bi ovako i onako, a sve to ostaje na – pukoj želji. Da, zvuči intrigirajuće. Ali se ne ostvaruje. Mislim da je to podloga cijele ove pjesme koja mi je, onak’, jako ‘perlasta’… da izvine plava: ni v rit ni mimo. zna plava i bolje.
    Ono što cijenim, i uvijek ističem – iskrena upornost donosi rezultate. A za to joj uvijek iznova: skidam kapu… svoju kapu.

  4. Koliko i kako ova pjesma može djelovati na čitatelja pokazuje ti Sanov komentar. Ima li veće potvrde vrijednosti od one kada netko prigrli naše stihove kao svoje vlastite?
    Kada se to dogodi, autor je uspio. I neka je taknuo samo jedno srce, autor je uspio.Veliki pozdrav perlaa.

    • Ma svaka pjesma ima svog čitatelja! Super! Hvala nebesima!
      Ali to je ne čini ujedno i masterpieceom, zar ne. Da je ‘plava’ napisala: Pljujem ti (ili nešto možda i žešće) sansan bi opet reagirao apologetski, pa to je notorno. I, opet kažem: super. Al’ ajmo, ljudi, zaboga, malo i konstruktivno promišljati poeziju. ok?

      • O Blueperlinoj poeziji napisala sam cijeli osvrt u topicu Poezijom očarani. To mišljenje zadržavam bez obzira na druge čitatelje. Može ga se pobijati,ali valja pružiti argumente. Pozdrav!

        • Marijo, bezgranično cijenim i tebe i osvrt kojeg sam pročitao. Nema se što pobijati niti kontraargumentirati; napokon ovo nije ad hominem polemika. Ja samo tvrdim da je ‘plava’ uveliko posebna zbog svoje opake iskrenosti koja graniči s naivnošću, da se poezijom ne bavi već je jednostavno i skoro pa ‘organički’ izbacuje iz sebe i da je to njena najveća vrijednost i prokletstvo. Zakaj? Pa upravo u toj organičnosti zna zabrazditi u trivijalnost, dok, s druge strane, u trenucima kada stvara dosiže sjajne domete. Ku’iš?

          • A da se pojasnim: ova je pjesma ponajprije perlin literarni iscjedak (da se samocitiram), a ne uradak. Ako treba više argumenata, molim, tu sam.

  5. Raspon Blueperlinee poezije je tematski sužen, ali su njezine varijacije na temu neiscrpne. Ona piše otvorenu, konkretnu, nabreklu, tvrdu erotiku, erotiku od krvi i mesa. Pa i od iscjedka. Ali, poeziju.Uvijek ćeš prepoznati osjećaj. Da, kako kažeš, nekada naivan,krvav, razgolićen osjećaj, ali u svakoj pjesmi je ona,iskrena do bola i to daje pečat njezinom stihu, izraz njezin je krik. Bojim se da bi ” učeći poeziju”izgubila na spontanosti, postala virtuozna, ali da bi izgubila na spontanosti i osjećaju.Pozdrav!

    • Marija, volim pisati i svatko tko se do sada susretao s mojim pisanim svijetom to je mogao osjetiti. Ponekad to činim bolje, ponekad ne ispadne baš savršeno … no ovo sam ja, u svojoj koži, u kojoj se osjećam dobro i dok je to tako neću kožu mijenjati :)))

      Hvala što me čitaš i lijepo te pozdravljam !

  6. lijepo perlice!! ,,,btw poezija treba da sama izlazi iz nas,pa neka ju znalci i ne zovu poezija ..neukrotivost ,vrclavost rijeci,misli, slika je divna stvar,sto ne umije svako..to se ne moze nauciti na kursevima poezije:)
    zlata vrijedis…

  7. poezija je i meditacija kroz koju progovara podsvijest i dubine koje logičan um rasvijetliti ne može…

    kako logično reciklirati podsvijest i dubine o kojima još nemamo pojma?

    poezija, koju piše blueperlaa, je toliko duboka da na površini (onog tko gleda površno), izgleda onako kako je u oku promatrača; ali kad se zaroni u dubine i kad se pustimo osjećaju koji u nama izazovu ovakve pjesme koje piše blueperlaa – sve je ostalo nebitno…

    kao uvijek, maestralno, blueperlaa…

    samo nastavi biti svoja i to je najvažnije: biti i ostavi svoja, bez obzira na sve drugo izvanjsko, ono što je unutra, u tebi, to je ono najbitnije..

  8. gazila bih i noćas skrivene puteve

    probijala se kroz grmove zapuštenih ruža

    naga i bosa

    vođena nestvarnom željom da vidim tvoje oči

    osjetim toplinu tijela

    i dodirnem te…

    pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting