[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jutrom, kada se budi Sunce

protežem se na prste

da dotaknem komadiće jutra

što su se osuli mojim vrtom straha

 

Ne mogu a da ne odvučem

tu beštiju u knjigu pjesama

jer sve što sam želio

lagano curi kao pješčani sat

 

Zatražio sam dozvolu graničara

da prenesem svoje pero

isklesano u žitu i travi

 

Na put idem

 

U središte ljubavi

Autor songfordead

Ova objava ima 27 komentara

  1. Song, zašto strah? I je li ona beštija? Ili je to prolaznost? Onaj trenutak kada sumnjamo da smo još voljeni, a ipak smo odlučni doznati.Ti si svoj u izrazu. I to je dobro.Veliki pozdrav!

  2. bravo songy!! cini mi se da uglavnom 80% pjesme odradis odlicno,a da pred kraj uvijek olabavis(da ne kazem nesto drugo)) :))
    ili je to samo do mog loseg razumjevanja,,mozda meni popusti koncentracija pri kraju..

  3. Ne mogu a da ne odvučem

    tu beštiju u knjigu pjesama

    SFD, ti si moj uzor – originalnosti 🙂
    baš zato što koristiš u poeziji riječi svima nam bliske i podsjetiš nas kako je lijepo biti spontan i ne držati se nekih strogih normi … čitatelj će ionako uvijek uzeti ono što mu se sviđa.

    Lijepo.

    Pozdrav od srca i dobro ti jutro !

Odgovori

Subscribe without commenting