[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Baš mi se ne pjeva, al’ to izlazi iz mene,
ljubavna tematika nikada ne smeta
makar glad me mori poput anateme,
a i misli su mi s požarima ovog sparnog ljeta

pa sve mislim kako bit će gore
svakim novim ljetom, svakom novom danu.
Vjerujem da razlit će se more
i da svatko drži klimu u svom stanu,

ali neće propasti još ova zemlja, ovaj raj.
Svega toga bilo je i prije,
ipak čovječanstvo nije dočekalo kraj
već se šokovima hladi i ljubavlju grije.

Vjerujem da te ljepote nikad nema
kao što je ledenjak što klizi
ili grmljavina kad se sprema;
kada srcu nema kraja brizi

oko jedne male klice što će rasti;
kada ljudi bježe od samoće
ili kada tat planira što će krasti;
kada jedna duša drugu hoće.

Pogledajte djecu za koju se Boga moli,
kako krasna su i dobrohotna;
kako jedan poljubac jači je od boli,
kako nada ljubavi je doživotna.

A što ljepše ima od romantike
kad u smiraj dana čovjek sjedne,
zadovoljan gleda stare slike
i još ljubi one svoje dane čedne

kad mu srce nije ništa drugo znalo
nego tražiti si malo sreće,
to je ono što se uvijek čeka radoznalo,
mada su ambicije sve veće.

Hvalim Te, Gospodine i Spasitelju,
što si me načinio od stakla,
što si smanjio mi svaku želju
pa me oslobodio od pakla

velike inteligencije i neskromnosti.
Samo istinu sam tražila i nalazila,
Tebe vidjela sam u svakoj okolnosti,
k svojoj duši prečesto sam zalazila.

Moje ruke sada veliko prostranstvo grle,
dlanovi mi otvoreni kao da su prazni,
a ka njima Tvoja uslišanja hrle;
uskoro Ti stižem u zagrljaj snažni.
‎nedjelja, ‎23. ‎srpnja ‎2017. 08:19:59

Odgovori

Subscribe without commenting