[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Sada mi nedostaje samo tanak plamen voštanice,

sad mi treba samo molitveni duh

kojime bih popunila silne one prazne stranice

koje zjape kao neki gladan trbuh,

 

koje pričaju mi život tvoj i tvoje pripovijesti,

tvoja sjećanja na majku il’ na mene

pa su postale već dio slavne povijesti

koja stići će nas, okružene

 

tamjanovim korijenjem u grotlu ova tla,

snažnoga od kore debele i trudne,

ove zemlje koja nam je zajednička

makar nosi razdaljine grdne;

 

opijene će nas naći oceanima i zaljevima

kao kada ribar morske začuje sirene

pa će odvesti nas kraljevima

kako bi nas vratili u stijene,

 

a tamo, opet naći ćemo lađe,

one male od ista papira

na kojemu spremam svoje sađe

da te stihom tiho diram.

 

Eto, samo zato otvaram pjesmarice,

samo zato trebam život cijeli,

plamen svijeće, dušu splavarice,

moga Boga koji s nama dijeli

 

ovaj svemir točno na pola

da bi s one strane bio ti,

da promatrala bih Mala kola

da nam nađu se životi.

26.02.2015. 01:19

 

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting