[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Kad sam tebe opet ugledala kako teško uzdišeš,

ali s olakšanjem, kamen pade s tvojih leđa;

tada spoznala sam kako zbog mene ti dišeš,

i zbog mene, i zbog sebe i poradi Boga naših pređa.

 

Tada vidjeh koliko je bilo važno sve ili nešto

od onoga što si ti u mene uložio.

Bilo je tu potrage za izgubljenom ovčicom, ali ne znam što

u tome tebe zapravo je gložilo.

 

Kada si me ugledao, ja iznenađeno zastadoh,

znatiželjno pitajući u čemu je postojala smetnja

koja tebe uspjela je iz takta poljuljati? Rado

bih znala sve, ali dovoljna je jedna kretnja

 

olakšanja koje značilo je sreću što sam tu.

Srce mi je zaigralo toga časa, velikoga kao more

jer ja spoznah da je dobro; ti me uze za nevjestu

jednog nezamislivoga, ali stvarnoga života bez more.

 

Kolika je morala biti prije toga tvoja neizvjesnost?

Koliko bojazni da me nikad više nećeš sresti?

Koliko si puta mislio na mene, jer to je izvjesno,

i da li si me želio iz mraka samo izvesti?

 

Ili je to bilo nešto više, kao što se i prije događalo:

puno puta zastao je meni dah zbog tvoga pogleda.

Najljepše je to i bilo: gledala sam kako se rađalo

nešto čemu ime nisam ni tražila već samo ogleda.

 

Znam da to je pažnja koja sliči samo Božjoj slavi,

ali i to je za mene bilo puno; ti si meni bio sve.

Kada si se obradovao meni, mojoj skromnoj pojavi,

ljubavi sam dala ime. To je ime moje vječne vjere u tebe.

 

Što sam mogla odgovoriti, što je meni preostalo učiniti?

Stekla sam naklonost tvoju bez truda i dobila još puno više;

zar sam mogla odbiti ili izvrdati svoju želju za tebe živjeti?

Zar ti nisi iz dana u dan živio za mene, znao sve što piše

 

u mom srcu i bubrezima, sve što sama nisam znala niti ja?

Zar se na te stvari odgovara skromno, zar se to odbija?

I kada se spozna i prihvati takva ljubav, kakva je tada moja

obaveza slatka? Zar nije velika i najveća koja se preda?

 

Iako je to već sam po sebi dogodio se nama zavjet,

ja ga ponavljam kao što si ti i meni ponavljao:

opet sam tu, još uvijek sam samo tvoj. Ne treba mi savjet,

jasno je kao dan da si svoju snagu svu u mene stavljao.

 

I da ti ne ljubiš Boga moga, i da ti ne činiš sve zbog Njega

kao što i ja sam htjela zbog Gospodina te voljeti,

ne bi među nama bilo ništa, ništa neobično, ničega

u stvari ne bi bilo, čak bi počelo i grijehom boljeti.

 

Kad te ljubavi ne bismo imali, ništa nam vrijedilo ne bi.

Kad za Boga ne bismo znali, okretali bismo sunce k sebi,

grijeh bi bio kao što mnogi grijeh i vidješe, iako sve bi

dali da su saznali tajnu ovog zavjeta u tebi.

206 1610

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting