[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Božja riječ je „živa i djelotvorna“ (Heb 4,12) ?? vjerujem mu kada mi kazuje obećanjem da će vrijeme suza proći, da ću uz vjeru i ljubav preživjeti trpljenje križnog putovanja, jer nisam slađano sama, imam tebe anđela mog srca, kao šapat nade. Ja i ti smo vječno nasmijanje dušice slađana bliskosti, nisam ti dosadila sa kukanjem svojim, ni križ moj nije ti težak, nosiš ga sa mnom 35 godina, čuvaru nebeski, umilni. Ranjivu me cjelivaš, rasutu na komadiće, sastavljaš zazivajuć za pomoć Božje ime. Utječemo se trojstvenoj ljubavi, dašku moj svjetlosni, predanje nam stanuje u Očevoj svetoj volji i u milosti Sina Jaganca Božjeg, molitve su nam nošene na Prijestolje na krilima Duha Svetoga. Znam tajno moja, boli tišina, bole tolike godine plakanja, godine molitve i čekanja u beznađu zemaljskom. Ali melem je rajska istina, sve moje godine u kojima sam izrugana, rasplakana, osuđena, znaš u njima je čitavo vrijeme buktila ljubav Božja, nisam nikada ličila na zemaljsko, mada su me otrovali bolom i morala sam kukati, morala sam nekada bit i razočarana u život. Morala sam na žalost i zgriješiti, morala sam krik ranjene ptice ispustiti, ali Bog nikada nije od mene odustao. I sad kada sam bolnija nego ikada, ja se u svojim okovima zbog Krista smijem, ja svoju ljubav od svijeta ne krijem, a ni križ. Uvijek će biti onih koji sude, ali i onih koji sudcima usne zatvore, za istinu se pomole. I uslišanje dođe, tuga milo u milosan čas Božji vjernima Kristovom Evanđelju prođe. Radujmo se radosti sveta, jednom ćeš me na krilima bijelim odnijeti sa ovog svijeta među ruže ozdraviteljske, obući će me Gospodin u novo ruho, ružarijsko. Neće mi se nikad više narugati, jer će me Bog sačuvati u svemu onom što sam molila, što sam iskreno voljela. Stan nebeski priređuje nam Isus, suze moje to znaju, evo sad mi kao potoci Jeruzalemski na obraze padaju, biser Kristovoj kruni spasonosnoj postaju. Anđele moli se za moju djetinju radost, da nikada ne posustanem pod križem u molitvi, zagrli me krilima, još ćemo po volji Božjoj ostati među živima, kada odletimo u vječni život hoću da ljubav ova blagoslovi Boga i za sve mu zahvali. Pala bi davno pod križem, da me nije raspjevao Duh Sveti i svom lipošću vjere u Raj nadahnuo dušu. ? Hvala ti anđele čuvaru, što si mi prijatelj radosti, ljubav vječne mladosti! Hvala ti što si u službi Božjoj ustrajan, Božjem zakonu predan. Neka ti blagoslovi krila voljeno moje, neka ti sa njih opere suze moje, krv moju, moje krikove, da mu još lipše možeš služiti. Oprosti što te znam rastužiti, primi moju ljubav raspjevanu za melem anđeoskom srcu. Kako si divan anđele, čuvaš me kao da sam najlipša, kao da nisam ranjena, kao da nemam mana. A sva sam od križa satrta. Kristov Junače, sveti zaštitniče volim te, onako kako se voli autentična ljubav!
 
Sa ljubavlju tvoja Ana Emanuela, Bilaj 7.12.2018.

Posted by Ana Emanuela Šimunić

ANA EMANUELA ŠIMUNIĆ, pjesnikinja i duhovna spisateljica Rođena sam u 22. lipnja 1983. u Gospiću, živim u selu Bilaju srcu Like. Obožavam djecu i umjetnost, plemenitost. Omiljeni pisac mi je Duh Sveti, a od zemaljskih Pablo Neruda. Čitav život provela sam po bolnicama, sve to bolno u meni pobijedila je vjera, ljubav i velika molitva! Po struci sam ekonomist ekonomike poduzetništva, kreativna sam i ambiciozna duša. Radila sam kao prodavačica na kiosku ,, Tisak d.d.,, , u Muzeju Like Gospić kao pomoćni radnik, administrativni i u Centru za socijalnu skrb Gospić. Dobrostivost Božja, koja je snagom Duha Svetoga razbuktala melodičnost duše, otvorila je u meni milosna sveta nadahnuća i počela sam od 15. godine pisati ljubavne pjesme za autentičnu dušu, da bih tek 2009. g na društvenim mrežama počela objavljivati svoje radove koje su mnogi podržali i potaknuli me da još ustrajnije pišem. 2012. dobila sam divan dar Božji da svjedočim svoju vjeru putem poezije u prozi, ali i poziv da 2016. godine Gospodnje postanem voditeljica molitvene zajednice svetog Jakova apostola u mojoj župi Bilaj, gdje sa svećenikom i prijateljima molim za sve potrebite i čitav svijeta. Svakodnevno pišem ljubavno – duhovnu tematiku i ne brojim više koliko je proze u poeziji, duhovnih priča i misli proizašlo iz moga srca. Postala sam jednom riječju Božja Šaptačica, utješiteljica potrebitih, darovana krilatim mislima Životvorca, koji me potiče da budem utješiteljica braći i sestrama. Što je sve milost Božja, bez njega bi ja bila tišina, On je moja raspjevanost srca i duše. Svoja djela čitala sam na književnoj večeri u Rijeci, na Trsatskoj gradini i mnogim prijateljskim druženjima. Poseban prijatelj Mato Mijatov uglazbio mi je PJESMU USLIŠANJA, koja se nalazi na mom youtube kanalu, na kojem kreiram svoja djela. Napisala sam i roman; NEBESKI DNEVNIK ANĐELA LJUBAVI, koji sam objavila na društvenim mrežama i Rimokatoličkom portalu; put-istina-zivot.com/nebeski-dnevnik-andela-ljubavi-roman/čitan je sa radošću lijepih komentara. Neke pjesme su mi ušle u CERTIFIKAT ZAGREBAČKE BANKE - VREMENSKI TREZOR, čuvanje na 100. godina. U Sisku, 4. prosinca 2014. Godine od poštovane pjesnikinje Mirjane Pejak, sa članovima njene facebook GRUPE „UDRUGA ZLATNA KOČIJA STIHOVA“ SISAK koji su zastupljeni u KNJIZI USPOMENA položenoj u VREMENSKI TREZOR ZAGREBAČKE BANKE. 2014. sudjelovala sam sa pjesmom MOĆ DJETINJEG SRCA u humanitarnom projektu ZAGRLI ŽIVOT; koja je sa drugim pjesmama uvrštena u elektroničku knjigu za djecu. Dobila sam brojne zahvalnice sa susreta hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ iz Križevaca. Četiri knjige sam objavila na http://www.shopmybook.com, mnoge su mi ušle u zbornike Webstilus. hr ali su te stranice ukinute i na žalost ih nisam imala mogućnost publicirati, ostali su neizbrisivi tragovi u srcima, koji su mi poticaj u stvaranju knjige djela iz 2018. ,, KRILATE MISLI“. Svoj život ispunjavam duhovnošću, svoja djela objavljivam na mnogim internetskim stranicama, ponajviše na Facebooku i Google+, Rimokatoličkom portalu Put, istina i život na kome sam 2017. dobila priznanje za svjedočanstvo vjere, poezijaonline.net, te na svojim blogovima i mnogim stranicama, koje navodim: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/ http://korizmenoputovanjeanaemanuela.blogspot.com/ http://put-istina-zivot.com/category/duhovnost/ana-emanuela-simunic/ http://stopnasiljunadzenama.blogspot.com/2012/12/ana-emanuela-simunic.html http://www.poezijaonline.net/?s=Ana+Emanuela+%C5%A0imuni%C4%87 https://www.youtube.com/watch?v=eP7gsno90E0 https://plus.google.com/110179312402162379979 https://issuu.com/dhk-ogranak-rijeka/docs/knjizevna_rijeka_br._1-2012/241 Za moju biografiju je dovoljno upisati; LJUBAV. I znati ćeš sve o meni. Jer samo je ljubav puna maštanja i praštanja... odricanja i darivanja. Samo ljubav moli i kad je do kosti boli. Blagoslovljena neizustiva ljubav Isusova, zbog koje i ja pod križem umim voljeti i biti voljena! Poučio me Duh Sveti nutarnjoj radosti! Razigrana, pričljiva, emotivna, opasana vjerom da postoji sve ono što volim, takva sam ja unatoč brojnim razočaranjima i mišljenjima ljudi... živim sa osmijehom ljubavi kojoj se nadam. Unatoč povređivanju ostajem ona koja ne vrijeđa. Volim svoje bajčice srca, o da pomalo sam djetinjasta, ali u isti tren i žena sa mačem za pravdu... Eto to sam glazbena kutijica svega i svačega, puna molitvene melodike, duša spremna za rajske bitke, živim u kuli izvezenoj od najdivnijeg trnja Kristovog, spuštajm suze na ruže koje mi navještaju posebne milosti Božje. Po mene će doći sve ono što mi Bog priređuje. Blago se mome katoličkom srcu koje se uzda u Presveto srce Božje. Obučena u raspjevanu pravednost svete ljubavi koja je milosni dar od Krista, takva je moja duša, moje srce ljubi sve ono što je Isus učinio i čini kroz moje okove i okove svijeta, radujem se i kada boli do kosti... jer Duh Sveti moje srce pokreće! Ne dopuštam duši da zaglibi u tami satrtog tijela... dozivaju je iz tunela tijela rasplakanog sveti anđeli, trubama sionskim, svjetlom uskrslim... da naviještam nutarnju radost vjere u Krista, radosnica sam jer slušam zakon svet; Radujte se u Gospodinu uvijek! Po osmijehu vjere me znaju mnogi... tugu i nepravdu okova mojih iz mene izgoni milosrđe Božje. Rasplesanost i pjesme ljubavi od Boga su moj put... sve dok me ima... Ne neće mi sagraditi spomenik, ne težim titulama, moje će ime nakon par desetljeća izblijediti... smrt će moje tijelo zemlji oteti. I nije to tužno, tužno će biti ako moje ruže na grobu ne blagoslove suze ljubavi za koju živjeh. Lipo bi bilo da nas se neko SJETI za 100, 200, pa i za 1000 godina, da ostavimo trag molitve i ljubavi na ovom svitu, da neko u vjeri zbog naše vjere živi. To je ono pravo nasljedstvo duhovnog bogatstva kakvo su nam ostavili sveti. Svjedoci Božji i danas neraspadnuti stoje i čudo od Gospoda za nas mole! Blago očima istinske vjere, doživjeti će uslišanja po milosti Kristovoj. Blago srcu poniznom, koje za spasenje bližnjih kuca poput zvona nebeske katedrale. Blago onom tko se je odazvao na sveto poslanje.

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting