[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Riječi poput boli,kiše il topline,

slažem u sklad,pretvaram u rime.

 

Kao bujica rijeke,mašta mi krene…

Zamišljeni susret,proširi mi vene.

 

Dodir tvojih usni i mris tvoga tijela,

raznose mi tintu, preko papira bijela.

 

Dok prenosim tu ljepotu,tvoje duše,lica tvoga…

Moje srce tiho plače,nije pokraj svoga.

 

Iako nismo skupa,ti u meni živiš.

Moje misli žive prošlost i zbog tog ih ja ne krivim.

 

Zato pišem ovo,koliko te volim!

Jer ne mogu ti reći!

Da si samnom ovdje,to bi bile riječi….

Autor Argitula

Svoje najveće bogatsto, sebe kao čovijeka… ostavljam u sjećanju mojih prijatelja, a za one koje nisam imao sreće upoznati… ostavljam svoje pjesme i misli…

Odgovori

Subscribe without commenting