[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kao kap lagane kiše
koju vjetar nosi,
moje srce se zanosi
za tvojim očima.

Jesu li plave?
Jesu li smeđe?
Sjećanje mi je sve blijeđe,
polako nestaje.

Nestaje, al još volim
tvoj dubok glas,
u pustim noćima jedini spas,
kad nazoveš.

Bili smo kao ples
u ritmu i u skladu,
koreografija na baladu,
kao valcer, tango.

Bili smo onda,
ali jesmo li sada,
u dva različita grada,
još uvijek jedno?

Možda sjećanja blijede
i oči te ne vide,
ali srce putuje, ide,
tvoje slijedi…

U svome gradu
moje oči nađi,
ne moraju biti u svađi
ljubav i daljina.

 

Autor mirna durin

Odgovori

Subscribe without commenting