[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ja sam stranac

u svom rodnom gradu

za koji me, još samo, vežu

tragovi sjećanja kojima se vraćam u vrijeme

kada smo bježali iz školskih klupa

i u starom parku sanjali

o dalekim putovanjima

Te dane, kada smo bili nedužni,

voljećemo u uspomenama

pretvarajući ih u legende

Nerado govorim o tome

komadajući svoju biografiju

popunavam praznine žalosnim

pretjerivanima

izmišljajući detalje i dodajući

poneki ukras

I opet sam

na kraju jedne priče,

koju ne moraš da znaš,

zato ne pitaj ništa

samo me pusti

da poletim, kao albatros

jer ja sam cvijet

bez korijena

I nemoj da se ljutiš

ako ne uspiju moji ,nespretni, pokušaji

da je odbolim

uz muziku sa starih ploča,

zaboravljenih pjevača,

što sviraju cijelu noć

pjesme koje nisu napisane za tebe

I malo vina prolijem

po krpicama iz Trsta,

davno izašlim iz mode,

u znak sjećanja

na sva ona mjesta

na sve hotele i restorane

koje sam posjećivao

u predasima između  ljubavi

Nacrtaj, noćas, mjesec iznad kreveta

ostavi vrata otvorena

pusti me da uđem

u tvoju sobu

i pogledam kroz prozor

okrenut daljinama

budi tren u mojoj vječnosti

Jer znam

Ljubav moja si ti

Autor Sumiko

Ova objava ima 8 komentara

  1. pjesme koje nisu
    napisane za tebe
    I malo vina prolijem
    po krpicama iz Trsta,
    davno izašlim iz mode,
    u znak sjećanja
    na sva ona mjesta

    Sumiko, napisao si emocionalno snažnu pjesmu. Vjerujem da će se mnogi moći poistovjetiti s tvojim ležernim, pomalo sjetnim, a dragim sjećanjima. Veliki pozdrav!

  2. samo me pusti

    da poletim, kao albatros

    jer ja sam cvijet

    bez korijena

    predivna pjesma koja ima dušu,tankoćutno i nostalgićno,sve pohvale za pjesmu,pozdrav Sumiko!

Odgovori

Subscribe without commenting