[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U sobici tihoj

u toplini kraj peći

sjedi mladić tužni

piše ljubavne riječi.

Mečava je prekrila selce uz more

nestao je pješčani sprud

kaplice klize mu niz lice polako

i još lakše padaju na grud.

Sjeća se djevojke mu, kao lane je bila

naniže stih o dva bisera tad

zamišlja je, ta pleše u krugu s anđelima

uz srebrni, blistavi, nebeski grad.

Zar sudbina to je

il neko zlo veče ?

U zimi nestade

nevino cviječe.

U sobici tihoj

u toplini kraj peći

mladić tone u san

djevojci sretan trčeći.

Autor Matija15

Odgovori

Subscribe without commenting