[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

..Ne poznajem ritam kojeg mogu da pratim,

Sviram svoju muziku, nestvarnu i vječito tužnu

Igram u tišini, jer je čujem tako glasno

Način na koji popunim prazninu u sebi,

A izvučem osmijeh iz slomljenog srca,

Razbijajući strah od nepoznatog,

Vrelinom emocija neispunjeno,

Bez traga koji može neko da prati,

Ponekad, sasvim te kratko pogledaju

Oči, na koje nemaš ništa da kažeš

Pitaš se kakav je to pogled, čime je napunjen?

Vjerujući da gleda u tvoje srce,

Rastavlja ti dušu na komade

Ne znaš šta ti se dešava, ne možeš da progovoriš

Nešto tako jako, kao duhovno rađanje

Koje ne poznaje granice, tolika različitost

Isti put, dva svijeta, dva leta

Koji koračaju u zemlji nadanja

Zaboravljeno vrijeme, dodir i zagrljaj

Poljupci u noći koji život znače

To mora da je ljubav..

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting