[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Prelila se ljubav crvenih boja,

sada je krv, tvoja i moja.

Nema leptirića u trbuhu

ni poljskog cvijeća što miriše,

nestali smo na grani života

što se vrtoglavo njiše.

Otkucaji srca sad su kapi krvi što padaju,

nismo već dvoje klinaca što se u bolje sutra nadaju.

Sad smo stranci bez pogleda i dodira,

tuga i teška samoća što prodire.

… Noć. Dan. Sunce . Kiša. Voda.

sat što otkucava posljednje udisaje tijela

tvoga i moga.

Duga? Bilo bi previše očajno od nas.

Kap po kap krvi …

najjednostavnije – zaboravi nas…

Posted by LIDIJA86

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting