[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

S jednim ljetnim danom

Sjetih se mirisa kolomaza,

U sredini kolovoza.

Na stanici nikoga.

 

A tišina obuzimajuća,

Bez zvukova,

Osim cvrčanja cvrčaka,

Na tavi Augusta.

 

Pokraj pakla vrelih tračnica

Slama i suhi cvjetovi,

A žega preplavila

K’o da neće biti jeseni.

 

K’o iz drugog svijeta tad

Zvonik odbroji sat,

Prigušen, ali govori:

Zar vrijeme ipak prolazi?

 

Al’ nismo puno marili,

Za nas nije bilo prošlosti,

Ni budućnosti,

A daljina je vruće titrala.

 

I malo smo govorili,

Netko je posegao za vodom,

Tišinom sve rečeno,

Polazište i cilj se stopili…

 

Tog tihog popodneva

Kao da se vukao čas,

A vlak kao da je stizao

Samo za nas.

Posted by tom3

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting