[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Oblaci se stežu i spuštaju nisko

i odjednom iz svojih njedara izbacuju gustu kišu

na vrelu, ogoljelu i prašnu zemlju.

Zrakom sve se brzo osjeti

pa mi odmah nosnice zagolica miris pokošene trave,

a punim plućima udišem slatku svježinu.

Grmi i sijeva,

kiša se slijeva,

bez straha jurim van

i bosim nogama milujem vlati trave

što sačuvao ih hlad

staroga hrasta.

I vjetar već je tu,

mokar ali topal.

Svojom sirovom snagom

odguruje oblake teške

i pravi mjesto za užareno Sunce

koje odmaralo se samo na tren,

a mora još dugo sjati,

jer ljeto je , ljeto je…

Autor alojz

Ova objava ima 8 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting