[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Gledam , oh gledam
tu pokraj mene stoji jedna stijena obla,
od vremena tisućljećima
od morskih oluja i nevera šibana
vjetrom i valima
pjenećeg mora
a nije htjela,
a možda i nije znala
sakriti to svoje golo u brazdama…
pržilo je sunce bunila se nije
voljela je toplinu sunca
da grije njena stopala u morskoj dubini…
i gledam to veličanstveno more beskrajno
taj život što na nas sliči,
bonaca u moru
galebi našli svoje mjesto na goloj stini
i gledaju kao i ja,
i dok ćutim miris čempresa i cvrkut ptica
ovog proljetnog dana
moje misli lutaju prostranstvom
ljepote života,
da na trenutak zaustavim vrijeme
koje tako neumitno briše
sve pred sobom,
svu tu ljepotu
koju ne stignemo vidjeti,
opterećeni svakodnevnim brigama,
zaboravljajući na dušu i oči
kao prozor bitnosti postanka rođenjem…
oh, kako je to lijepo vidjeti
tu dimenziju stvarnu,
dok se prepuštam lakoći
osluškujući tihi žamor vala
što se razlijeva po žalu, pjev ptica,
šum vjetra dok miluje moje lice
i dok lutam daleko od ljudi i stvarnosti
a znam da se moram vratiti…
al neću žuriti
nek traje taj trenutak mirnoće mora i neba
i spoznaje
da sve to u svojim stihovima pišem
da mi ništa ne promakne
iz te stvarnosti tog divnog
proljetnog dana u trajanju…

 

Autor dinko1941

Slikar sam umjetničkih slika u raznim tehnikama i pišem poeziju

Ova objava ima 17 komentara

  1. Dinko dragi, nije zločesto, ali zavidim ti na životu uz more. Kao da smo uskraćeni mi sa kontinenta za prekrasne vizure koje ti tako čarobno donosiš. Pozdrav ostavljam pomalo sjetan.

    • Ne draga Antonija, slavonija ima svoje ljepote, sjeti se pjesnika Kozarca, njegovih šuma, vrijeme kosidbe, teške omarine (vručine), ravnice polja djeteline i pšenice, mogao bih puno još nabrajati, u ostalom ja sam objavio nekoliko pjesmi o slavoniji na ovom blogu. Kako živim na moru o moru pišem. Osmjeh tebi šaljem 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting