[Ukupno:3    Prosječno:3.7/5]
Kada se radosti mjesečine pune,
bjelinom plahti, pokraj mene opruže,
ja s tobom dijelim tu ljepotu trena
i darivam sebe, misleći te željno.

Ljepota kada misli, tebi se obraća,
prinoseći ti pehar moje žudnje pun,
da ispiješ strast tijela što vijuga,
ispod tvog k’o cesta, daljinama kroz noć.

Dok koračaš me tako koracima lakim,
postaje tvoje prepoznajem po dahu,
umilno se krećem pokretima žudi,
da s tvojim se susretne moga bića žar.

O ljepoto moja, radost moga lica
ovjekovječio si na jastuku snom,
približio zvijezde uzglavlju mome
i razasuo po meni zvjezdani prah.

Autor sibila

Ova objava ima 7 komentara

  1. O ljepoto moja, radost moga lica
    ovjekovječio si na jastuku snom,
    približio zvijezde uzglavlju mome
    i razasuo po meni zvjezdani prah.

    lijepo poput Ode…laku noć želim

    PS: htjela ti dati pet zvjezdica, nestalo struje od grmljavine i više nije bilo spasa…nova sam ovdje kako da to ispravim…oprosti

    • Ne brini se Denis 🙂
      Također mi se nekad desi slično, pa čak i da uopće ne dam nikakvu ocjeni, a recimo komentiram koliko je dobro napisano…zaboravim, krivo kliknem i sl.
      Nije ništa važnije od tvog prisustva, stoga ti hvala na čitanju i komentaru. Sve ostalo riješava se u hodu.
      Ugodne korake ovim portalom ti želim 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting