[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
“Bila si tako lijepa”
– kažu,
kao da žele reći
da ljepote više nema.

U očima im iskri potajno zadovoljstvo
što je i mene,
eto,
narušilo vrijeme.

A ne znaju,
da sam u ovih dvije-tri decenije
od našeg zadnjeg susreta,
išla do pakla
i vratila se,
bila sa druge strane razuma
i uspjela da se uzverem
uz litice ludila
i vratim na pašnjake svijesti….

“Bila si tako lijepa”
– kažu,
a u uglu usana im igra
samodopadni smješak,
jer nisam više posebna,
ni po ljepoti,
ni dostojanstvu,
ni umu.

A ne znaju da sam pod ruku
sa Sizifom
punila bunar bez dna,
da sam se sa Golijatom
borila u areni života,
da moji dani
nemaju ni zore ni sumraka.

Oni ne znaju
da se moje sunce nit rađa,
nit zalazi,
da moje bore i pokoja sijeda
ne znače puno
u svijetu u kojem živim.

Svijetu vječite borbe
sa drugima,
sa sobom,
za druge,
protiv sebe.

Oni ne znaju
da je ona istinska ljepota i dalje tu,
samo što duhom slijepi, ne mogu da je vide.

Autor Fallen Angel

Ova objava ima 3 komentara

  1. Na jednoj promociji knige sretoh ljude kojih se više i ne sjećam, ali, eto oni poznaše mene. Jedino što su imali da mi kažu je bila famozna izjava “Kako si ti bila lijepa”. Ja naravno, oplačem dan, dva…i onda kao po običaju napišem pjesmu, “da i ja njima kažem svoje”…Sreća, ne čitaju poeziju….

Odgovori

Subscribe without commenting