[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Poeziji ovdje
više
nije mjesto.

Sanjači sanjaju
luđaci luduju
divljaci divljaju
bolesni boluju

Evo i ja šaram riječi
po prašini
što je jednom bila
moje srce.

Jedna okomita
i tri vodoravne linije.

Ni tebe
ni mene
ni povijesti
ni strasti
ni doma
ni čeda
ni zemlje
ni krvi
u njima.

Poeziju ovdje
ne živi
više nitko.

Sahranjenu, draga,
skrivaj je.
U sjećanju.

Autor ilumminati

Ova objava ima 3 komentara

  1. Sve si stavio na svoje mjesto; i bolesne i luđake i divljake, sve osim srca koje tek u prašini skida sve svoje kore. Koje skrivaju mekoću jezgre. Poezija je opet našla svoj kutak, makar negdje u mraku. Veliki pozdrav Ilumminati:)

Odgovori

Subscribe without commenting