[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Žarovi i muke
u svoje odaje se uvuku,
ljudi osude se uplaše
pa svoje mrlje pod sjajni plašt zavuku.

Pa se ljube i grle i obljeću,
sve jedni za druge,
svi se tako kune o istini,
a nigdje istine nema.

I osmijeh je na licima,
i sve je fino i krasno,
ma sve je lijepo,
samo šteta što je lažno.

Ali ipak popucaju neke maske,
teško je toliko istine u sebi nositi,
raskida ih težina,
pa kao u porušenih gradova
u njima se pojavi praznina.

Autor Bruno Dronjic

Rođen u Osijeku 11.3.1993. godine,gdje i živim.Trenutno studiram filozofiju i Hrvatski jezik i književnost na filozofskom fakultetu u Osijeku.Uz čitanje, pisanje je, ne samo hobi, već i način življenja. Poezija kao vježbalište misli i rijeći, otkriva neviđene predjele.

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting