[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ja pisem ono sto osjecam otkad poceh mastati o raju na Zemlji, o zivotu – snu.

Ljudima sam naucio prastati, jer ko ne zna – bice na dnu tog bunara zelja.

 

Pjesma je ono sto imam zaista, pa bogat sam jer je dajem, ona blista i u blatu.

Sve prolazi, al’ cuvam zivot drugi na toj pruzi do duge, mojoj tuzi.

Ne moze me ruzit onaj sto nema moje oci, ne osjeca srcem mojim,

jer ne zna da ‘mjesto livade, na kamenju ostrom stojim.

 

Al’ kamenja pretvorih u cvijece djetinjstva, jer pcela ce naci cvijet i gdje ga nema.

Ova pjesma je rijetke ptice let, jer ona me pise, pa ja letim sam tako,

ali gdje da sletim? Nije lako…

Posted by Chokee

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting