[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nemirne misli zastirem mrežom od snova,
Poput larve čahurim u rađanju sne,
U strahu odbijam utjecaje izvana,
Kucanje ljubavi na zatvorena vrata.

Skupljam snagu,
Ranjene mi želje
Da polete iznova s piste snova,
Na krilima leptira da poleti suncu
Kratkoga života tek rođena nada.

I što više letim sve bliže sam smrti,
Spržit ću krila u vatri što pali,
Za mnom ostat će samo mrvica praha
I pola stiha: “Živio jednom jedan čovjek mali.”

Autor Grubišić Zoran

Rođen sam 1968.g. u Derventi,BIH, gdje sam živio do rata.U ratu mi je poginuo otac ,a ja sam došao u Zagreb gdje i danas živim.Oženjen sam i imam troje djece.2oo1. g. objavio sam zbirku pjesama ˝Ispod oblaka˝.

Odgovori

Subscribe without commenting