[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
mirise snijeg ko skorup gorak
jatima pravednih andjela nosen
sa pamucnih polja raja tek pokosen
prljavstinu pokriva, korak po korak

planeta se opire zlom, iz svoje srzi
gdje kosti gresnih na lomaci cvile
i svaka je dusa djavolje kopile
sto u mocima njegovim blagodat trazi

blato se slijeva, u ognjena grla
i dim bijeli ko zastava vijori
gase se peci ,kamene se zlotvori
na nebu pobjedi klicu, djeca neumrla

Ova objava ima 21 komentara

  1. Duško…sad kad si me nasmijao u komentaru na moju pjesmu ,sad dakle i tvoju mogu komentirati- do maloprije nisam baš bila jako suvisla:)
    Kao što je Marija napisala..pesimizam i crnilo..ali lijepo uokvireno stihom!Ipak…za sebe otimam prvu strofu…ta mi je baš nekako..anđeoski sniježno romantična:)
    Osmjeh ti ostavljam i ugodnu noć želim:)

  2. joj plavuso:( pa kad dodje sudnji dan bog ce povesti sa sobom sve one bezgresne koji ce postati besmrtni:))
    a kad ocisti zemlju od prjavstine i zla,pa valjda ce nas naseliti opet,,nece se opet zezati sa naivnim adamamom i pokvarenom evom (vajda) :))

Odgovori

Subscribe without commenting