[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dolaze kiše što mirišu na prve snjegove,
što sjećaju na prve rastanke.
Odlazi jeseni u žutom lišću,
a ja ću uz odsjaj vatre ispričati priču

 O magli kroz koju tražih dio sebe,
što osta na peronu jedne jesenje godine.
Sva tuga zbog rastanka i
sreća u grudima,
otišla je u vagonima.
Ruka što maše,
za kišu nije marila,
Ostadoh na peronu
izgubljenih ljubavi a
vani opet mirišu snjegovi i
dolaze sjećanja u prvim pahuljama. 

 

 

 

 

 

 


 

This article has 21 comments

  1. Lijepa pjesmica…

    Imati sjecanja bogatstvom se zove
    ponekada znaju biti sjetna,tuzna,vedra
    a svaka od njih cine jedan svijet trenutaka koji se duboko usjekao u srce covjeka.

    Lijep Ti pozdrav !!:)

  2. “Ostadoh na peronu
    izgubljenih ljubavi a
    vani opet mirišu snjegovi i
    dolaze sjećanja u prvim pahuljama.”

    Odlična pjesma draga moja.Jedinstvena,melankolična…Osjećam miris pahulja!
    GRLIM 🙂

  3. divna prica koja se i samo moze uz odsjaj vatrice ispricati, dok pahulje lete na sve strane budeci sjecanje…prelijepo docarano
    nekad davno najljepse price bas tako su i pricale,lijepo je sjetiti se.
    Veliki pozdrav 😀

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting