[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Razbijeni kristali leda u plućima

Razbacani unutar slomljene duše

Samo sjene tame u slomljenim odrazima

Samo sjene Smrti u razbijenim životima

 

Na rubu svijeta tonem u dubinu

Izgubljen sred oceana tišine, prostora nema

Svemir zviždi oko nas, plutajući u vremenu

Zaobilazeći jednu luku, vječno zaboravljenu

 

Umoran od ovoga što postoji

Umoran od ove jednolične slike u negativu

Možda bolje da živim sanjajući

Tako barem lažnu stvarnost bih mogao sretno proživjeti

 

Srce žmiće se poput spužve

Samo pusta ostala je strast među nama

Ne prepoznajem njene crte lica-ili su to samo sjene

U njenim ugaslim očima samo zrnca prašine

 

Sve naglo prolazi, sve brzo se stišava

Krv uplašeno tetura mojim suhim venama

Zapisane riječi ostati će, koje nitko ne čita

Čini se da ovako na kraju sve završava…

…a svemir samo zviždi u beskraju

Zaobilazeći jednu mrtvu luku koju Zemljom zovu.

Posted by ArtistFromDarkness

Poezija je dio života i živi u svima nama.

Website: http://en-gb.facebook.com/people/Petros-Ii-Flames/1025273721

This article has 3 comments

  1. Umoran od ovoga što postoji
    Umoran od ove jednolične slike u negativu
    Možda bolje da živim sanjajući

    Proživljene slike iz objektivne stvarnosti ili odsanjane ostaju u mozgu i izjednačuju se kad zavirimo u prošlo.Kuda idu i gdje ostaju, tko to zna? Pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting