[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Izgaram te tugo
jer šta bi drugo
u noći bez sjena
kad mjesec ne izlazi
iz crnog setena
Tek strašan huk ćuka
crnih i mršavih
lipovih ruka
za gušu me ščepa
i vuče put neba
jer ploda svog nema
kao ni srce sreće
to stih mi jedan
proljetni reče
A gordosti rđa
sopstvene bijede
– biser milosrđa
miso mi svaku
baca pravo u raku
I dalje mrko je nebo
bez nade svitaca
možda bi i plako
bez sjene svoje
da nisam još jedna
od onih skitnica
za društvo što ne haje
utvare svog bića
Do vraga i jesen
i zimska idila
u proljeću znam je
u njemu je ostala
cvijet lipe je bila

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting