[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Kažu mi danas

da postoji teorija,

kad se sjećaš nečega

što doživio si s drugim,

i on se toga istog sjeća

u istom trenu.

 

Pa kažu,

treba nabavit’

onaj novi izum

ljudskog roda,

dv’je lampe

što svijetle

u isti tren.

Pomisliš na nekog,

dodirneš lampu,

ona druga zasvijetli,

pa da je

i na drugom kraju svijeta.

 

Ne znam kako ti,

ali ako bih ja iskreno

tu lampu dodirivala,

a druga bi kod tebe bila,

ne bi od mene

imao mira.

Autor plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Ova objava ima 6 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting