[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ovoga puta gorim lampaš

Za jednu posebnu osobu

Kojoj ištem put u raj.

Nije za nju nikakva lampa,

Ona je gajila moju utrobu,

Ona je bila plameni sjaj.

 

Ovoga puta pratim nekoga

Tko mi je bio prijatelj drag,

A da se puno gledale nismo:

Staru majku poroda moga

Što jednom je prešla moj prag

Pa joj sada posvećujem pismo.

 

Bila je vrela krv za mnoge,

Bila je topla i nježna,

A snažna i hrabra kao lavica.

Drago od dragog bila je Goge,

A staza joj bijela i sniježna.

Za nju, za nju velika zdravica.

 

Znam da ovo nije rastanak,

Znam da ću je čuti još,

Znam da me je cijenila.

Znam da nas čeka sastanak,

Dirljiv će biti. Niti groš

Nisam joj dala, a sve je značila.

 

Bile smo zapravo neki stranci,

Ali vezane istim očima dječjim,

Očima koje je ljubiti učila

I koje smo obje dale postranci

Da plovi divljim vodama riječnim;

A to je veza najčvršća bila.

 

Sama sam, nisam joj neka obitelj,

Samo mi je ostavila životni sjaj.

Ona je mome sinu bila roditelj,

Ona je sigurno otišla u raj.

 

Uz lampaš sada pijem vina

Samo za nju.

Predala mi je sina,

Gotovu osobu.

23.12.2012.  16:03 nedjelja

Odgovori

Subscribe without commenting