Laku noć…

Crveni tragovi na koži

Ispisani nalivperom ozeblina

Što ih počinih sama

Sada peku i žare i…

Neumorno podsjećaju na krive, zvonke pokušaje

Liježem u postelju od straha,

Jastuk od mraka učinit će mi laku noć i gorde, budne snove

I doći će na mene prekrivač od hladnoće i ući će mi tiho pod kožu

Sve do kosti, kao i svake noći

Sat otkucava usporene sekunde

Dišem i gledam ispred

Trnci se na krovu moje kože igraju poput djece na potoku rane jeseni

I prepuštam se hladnoći, još trzaj ili dva…

Soba šuti, osjećam da strogo promatra

Moje tijelo na postelji od straha

S glavom na jastuku od mraka

I prekrivačem od hladnoće

I dah koji se pruža ispred, ispod, oko moje duše

Poslan s one strane hrapavih, bešćutnih zidova

Slika kao jedini glas u sredini najtiše note koja svira u mislima

Zvjezdana mapa u svodu što se pruža nad blijedim čelom

Putnica je moje neopipljive svijesti

Sklapam oči, i nadam se lakoj noći