[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sada kad legneš da spavaš, sanjat ćeš kako ležimo u drvenoj kolibi ograđenoj od svijeta, usred divljine pokrivene suhim i škripavim snijegom. Vani je zima, ali unutra sve vatre ovog svijeta gore. Ležimo na velikom dušeku, na sredini kolibe, do kojeg dopiru samo trepereća svijetlost plamenih cvjetova iz kamina, i lagana muzika vjetra i snijega koji u našem ritmu igraju svoj ples u borovim šumama, a mi u njihovom pod toplim dekama. Ples nam je lagan, postoji samo radi sebe i radi nas, i ne žuri mu se, jer zna da je samo još noćas tu, a već sutra smirit će se u najtajnijim dijelovima sjećanja, rezervisanih samo za snove… I snijeg će nam zavidjeti, i vatra će nas prezirati, i vjetar će nas mrziti, jer mi smo ti za koje taj san postoji. Mi smo zvijezde, a oni statisti. I na kraju…uništit ćemo kolibu, otopit ćemo snijeg, oduvat ćemo vjetar i same vatre će sagoriti od žara našeg plesa…..laku noć…..odoh plesat’ sa tobom…..

Posted by Layla

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting