nisu sve ljubavi izgubljene u trenu
neke su tinjale godinama
ko nocni leptir u plafonjeri
ko zalutala krijesnica
u srcu zvijeri
nedavsi mracima
oka da prenu
neke su u dusi napravile pustos
neke od ljudi necujnu sjenu
nisu sve ljubavi nastale u sreci
znali su nekad kroz prste progledati
pri naletu njenom zatvoriti oba oka
regruti boziji besgresni sveci
znao je patnju kusati neko ko voli
ko bi prvi a sad je tek treci
od zara u srcu dusa ce prste opeci
najlakse je slagati i ( ne )volim te reci
hvala za ovu lijepu pjesmu…
“neke su u dusi napravile pustos
neke od ljudi necujnu sjenu”,
prebliski su mi ovi stihovi.
lijep pozdrav
pa dobro…
na uzdi od svile
sa kopitom u inju
obuzdaj svoje snove
do ljubavi neke nove 🙂
Tetek pesma je kao savetnik osbama koje traze ljubav po svaku cenu, pa to (ne) volim te lako izgovaraju, bez osecaja, te se uvek opeku, nesrecne kako god okrenes. Dobra je, pozdrav i ne idi iz kuce bez kisobrana, jesen stize!!
stigla jesen a ja bez kaputa
dusa moja tek stigla sa puta
oblak mrki ko sesir navuci
jesen pirka, arlaucu vuci:))
Svi moji drugovi
su odavno i tvoji drugovi
dvojinu su stari Sloveni
imali u recniku*…ekv
čudna je ta ljubav,čudni su ti ljudi..odlična pjesma dule:)))
Odlična pjesma tako može pisati samo onaj tko je takve ljubavi i iskusio,ili se varam .
mozda se i ja varam:)
To samo Ljubav može! Samo Ljubav može biti “zalutala krijesnica u srcu zvjeri”, ili jedna Pahulja, boje nedužne, koja samo za nas
na vrhu iglice bora
pleše,
dok
Kolibrić u
njedrima Strepnje
drhturi…
-tako su me takli tvoji stihovi da sam dodala i stručak svojih!
Ema 🙂
eh,strucak zumbula iz moga vrta
podno jorgovana i jasmina
ostade pola zivota crta…:)
divna pjesma:)lijep pozzz.
Koliko pati krijesnica u plafonjeri. Koliko traju njezine patnje.Toliko je mučno ljubavi koja to više nije.Patnju kuša samo onaj koji voli.Onome drugom najlakše je slagati. Očarava jednostavnost i uvjerljivost stiha. Pozdrav!
pa…skoro marija,skoro 🙂