[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ako su nas pretekle sve kapi,

koliko tek proteći će slapova

pod kojima i stijena hlapi

i sva rosa s lapova

 

dok mi tiho sanjamo

o velikim nepoznatim krajevima

i kapljice sklanjamo?

Ako smo se otrgnuli zmajevima

 

kad je bilo vrlo lako griješiti,

koliko će tek nam grijeha

uzalud se smiješiti

usred iskušenja prijeka?

 

Ako znali smo pronaći put

tamo gdje sve jednako izgleda,

koliko će tek nam Božji skut

dati da nas sumnja ne izjeda

 

sada kada sve se vidi jasno,

kad je probijena samo jedna staza

po kojoj se hodi časno

i duž koje nema sraza,

 

nema sumnje, niti jedne prepone

koja bi zasmetala nam koracima.

Ako nam i put potone,

ipak vodimo se sjajnim zracima

 

koje oči su nam naše zadobile

jednom zauvijek za veliko putovanje.

Slatke su nas uze zarobile

jer smo jednom dali poštovanje

 

točno tamo gdje se vjernost tražila.

Dok su polja mrtvim dahom snivala,

nas je izmaglica oboje zarazila,

nas su rajska vrata očekivala.

 

Ako vidjeli smo svjetla usred mraka,

sada na tom sjajnom svjetlu lovimo;

sad nas nosi svijetla zraka

samo da po izobilju plovimo.

16.11.2014. 05:26

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting